---- Doba godišnjih odmora je u tijeku. Dogodit će se mnoga putovanja, mnogi susreti znanih i ne znanih ljudi. Poneki slučajni poznanik može postati prijateljem za cijeli život, ili pak susret s novim licem jednom i nikada više. U hipu početak i kraj. Poneko će nas poznanstvo obogatiti, drugo opet ostaviti ravnodušnim, ili ćemo čak poželjeti da do susreta nikada nije ni došlo? Sve u svemu biti će mnogo življe nego inače.
----U mnoštvu putovanja, toliko raznolika po svojim motivacijama, organiziraju se i razna hodočašća. Iako se čini da je riječ izgubila svoje izvorno značenje pa se često zamjeni “izletom”, “shopingom”, “turističkim razgledavanjem”, “boravkom u prirodi” i slično naša će Marijina svetišta i drugi župski patroni ipak u svom slavlju odzvanjati hodočasničkom pjesmom.

----Nekuda hodočastiti, hodom nekoga častiti, je li to pravo značenje hodočašća kao što mu ime kaže? Hodati i častiti. Hodom svojim počast odavati ili se vježbati u časnom kročenju kroz život. U hodu očitavamo napor i muku, traženje cilja, očekivani svršetak puta što nam donosi radost uspjeha. Odavati počast može se dvojako: iz straha ili iz privrženosti, ljubavi. Tek u ljepoti i jednostavnosti hodočasničke pjesme po proplancima Gospinih svetišta diljem Domovine svako će iskreno srce prepoznati hodočašće kao radostan napor, od srca iskazanu čast i prikazan život u žrtvi hoda da bi se moglo kroz svakodnevicu dalje. Da bi se moglo kročiti stazom života uz pomoć onih koji su pronašli cilj, stigli do njega i oplodili svoje napore i trude u trajnoj sreći. Stoga je svako hodočašće zapravo vježbanje života.

----

DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI
- 5. kolovoza 2005. - GOSPA SNJEŽNA

----Koliko je sudbina našeg naroda neraskidivo povezana s nebeskom Majkom Marijom svjedoči to i Dan domovinske zahvalnosti koji pada na još jedan Marijin blagdan u mjesecu kolovozu. Mariju kao zaštitnicu, zagovornicu, tješiteljicu i zadnju luku nade i spasa prepoznao je naš narod u Domovinskom ratu. Nisu li krunice o vratu naših mladića, očeva i sinova bile snaga koja se nije dala slomiti ni granatama, ni smrtnim strahom, ni bjesomučnom mržnjom neprijatelja. Ona ih je sačuvala od zla. Ponovno je Marija bila ta koja gazi glavu zmiji i ne da zlu da zavlada onima koji se njoj utječu. Zahvalimo se stoga Majci i utecimo iznova da nas svojim zagovorom štiti od novih nedaća, da sačuvamo vjeru, poštenje, ljudskost i izgradimo Domovinu obnovljeni duhom Kristova evanđelja.
----Ove godine spominjemo se desete godišnjice oslobodilačke akcije Oluja. Pri tome najprije molimo za sve one koji su dali najviše – svoje živote, svoje najbliže i svoje zdravlje. Zbog obilježavanja ove godišnjice na više mjesta u našoj crkvi Sv. Križa imat ćemo misu zahvalnicu i molitvu za sve poginule branitelje u Domovinskom ratu – u srijedu: 3. kolovoza u 18.30 sati.
----U četvrtak, 4. kolovoza, u 18 sati na Trgu hrvatskih rodoljuba položit ćemo vijence uz molitvu za pokojne.
----Na sam dan, 5. kolovoza imat ćemo svetu misu u 18.30 sati na čast Gospe Snježne.

VELIKA GOSPA – NA NEBO UZNESENA

----“Trebalo je da ona, koja je u porođaju sačuvala nepovrijeđeno djevičanstvo, svoje tijelo sačuva posve neraspadnuto i poslije smrti. Trebalo je da ona, koja je Stvoritelja kao dječaka u krilu nosila, boravi u božanskim šatorima. Trebalo je da zaručnica, koju je Otac zaručio, boravi u nebeskim ložnicama. Trebalo je da ona, koja je gledala svoga Sina na križu i u srce primila mač boli od kojega je bila izuzeta u porođaju, gleda svoga Sina kako sjedi uz Oca. Trebalo je da Majka Božja ima ono što pripada Sinu, i da je štuje svako stvorenje kao Božju Majku i službenicu.” - Sv. Ivan Damašćanski

PROGRAM PROSLAVE
U SVETIŠTU GOSPE OD ČUDESA - OŠTARIJE
* 14. kolovoza, nedjelja navečer – bdijenje:
- u 20 sati procesija, sv. misa i bdijenje u Svetištu
* 15. kolovoza, ponedjeljak – blagdan Velike Gospe:
- sv. mise u 9, 11 i u 18 sati

KRATKA PRIČA: TRAŽIM SMISAO ŽIVOTA

----Došavši u Englesku, prvi misionari morali su od kralja tražiti dopuštenje za propovijedanje. Kralj je sabrao svoje savjetnike. Dugo u noć razmatrali su ovo pitanje u kraljevskoj palači uz otvorenu vatru. Kadli, iz mrkline uletje ptica u osvjetljenu dvoranu; zadrža se nekoliko časaka kružeći ponad njihovih glava i ponovno odleprša u tminu noći. Na to će jedan od kraljevih savjetnika: “Nije li to bio znak s neba? Tako je i s nama ljudima! Dolazimo iz tame u osvjetljenu dvoranu života, neko vrijeme kružimo njome u letu i ponovno se vraćamo u noć. Odakle dolazimo? Čemu živimo? Kamo odlazimo? Velika su to životna pitanja. Ako stranci, koji dođoše k nama, mogu dati odgovore na ova pitanja, bilo bi dobro da ih čujemo. (Engleska legenda)

MOŽDA NISTE ZNALI? - MISA “PRO POPULO” - ZA NAROD
----U svakoj župnoj crkvi nedjeljom se slavi tako-zvana misa “pro populo”, što znači “za narod”. To je uvijek glavna župska misa. Za tu misu nikada se ne primaju ničije osobne nakane nego ju svećenik, uglavnom župnik, misi za sve žive i pokojne iz te župe. Kod nas to je sveta misa u 10 sati (ili po zimskom rasporedu u 10.30h). Svaki je župnik u svojoj župi dužan jednom tjedno misiti 'za narod'. Župska misa ima prije svega za cilj da poraste župno zajedništvo u vjeri i bratskoj ljubavi. Radosno slaviti ovu svetu misu znači biti svjestan zajednice kojoj pripadam ujedinjeni u molitvi jedni za druge kako bi rasli u milosti Božjoj i posvjedočili svoj kršćanski identitet.

GODINA EUHARISTIJE (9):
EUHARISTIJA JE ŽRTVA NOVOGA SAVEZA - III.

----POUSKRSNO SLAVLJENJE EUHARISTIJE: Od samoga početka zajednica «lomi kruh» (kako je nazivano slavljenje Euharistije) i vjerna Isusovoj želji, ona kroz taj čin uprisutnjuje žrtvu križa. Premda je njezin Gospodin sada uskrsnuli, Euharistija zadržava svoj žrtveni karakter: ona je ponazočenje Kristovih spasiteljskih čina, njegova životnog darivanja Ocu i ljudima, jer svi ti čini neodvojivo su povezani s osobom Isusa Krista koji sada kao živi i uskrsnuli dolazi u svoju zajednicu, među svoje učenike. Oslobođen zakonitosti prostora i vremena nakon što je ušao u svijet svojega Oca, Isus trajno dolazi među svoje kadgod su u njegovo ime sabrani, ali on je tu uvijek i sa svim svojim otkupiteljskim činima. Sjetimo se što smo rekli u prvom dijelu: Isusova žrtva je postigla svoj vrhunac upravo po njegovom uskrsnuću i uzašašću, njegovom dolasku pred Oca. I tu pred Ocem on je trajna žrtva za nas. Evo Isusovog svjedočanstva:
----«Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta» (1Iv 2,1-2).

----Isus je znači, trajno pred Ocem za nas kao žrtva pomirnica. On je pred Ocem za nas s čitavom žrtvom svojega života, sa svojim tijelom i krvlju. Upravo takav kakav je u slavi pred Ocem, takav dolazi i u zajednicu svojih učenika. I kad ona čini gestu njegove zadnje večere, u tom je činu prisutan Uskrsnuli zajedno sa svojom žrtvom križa. On više ne trpi, on više ne umire, ali u euharistijskom činu Crkve uprisutnjuje se, ponazočuje njegova žrtva križa. Zajednica doista blaguje pravo Tijelo njegovo koje se daje za spasenje svijeta i pije Krv njegovu koja se prolijeva za mnoge na oproštenje grijeha. Kao što je u svojoj osobi na zadnjoj večeri anticipirao svoju žrtvu, dar svojega života, tako u pouskrsnom slavljenju euharistije kao uskrsnuli Gospodin u svojoj osobi donosi sa sobom tu istu žrtvu, savršenu – jer je (a to je on sam!) prodrla pred samo lice Božje. Upravo radi tog apostoli i prva Crkva ne prestaju – premda je Gospodin živ i uskrsnuo – govoriti da je to Tijelo koje se daje i Krv koja se prolijeva.
----U ovakvom razmišljanju treba se čuvati dviju pogrešaka: jedna je, da žrtvenost Euharistije zasjeni i sakrije prisutnost Uskrsnuloga, a druga je, da u prisutnom Isusu živom i uskrsnulom ne vidimo mjesta za njegovu žrtvu križa. Ove su dvije situacije nerazdvojive. Niti je žrtva križa moguća i uspješna bez uskrsnuća, a niti Uskrsnuli može od sebe «odvojiti» žrtvu križa, jer je nosi u sebi, u svojoj osobi.
----Euharistija ili Misa je dakle čin u kojem Uskrsnuli sebe prikazuje svojemu Ocu, pridružujući si svoju zajednicu. A kako zajednica čini Euharistiju, to je, onda, Euharistija čin Krista i njegove Crkve, kojim oni zajedno dolaze pred Oca ujedinjujući svoje živote i prikazujući ih Ocu za spasenje svijeta.