citati iz biblije
Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!

(Psalam 51:12)
naslovnica
novosti
povijest
linkovi
ostalo
kontakt
BILTEN ŽUPNE ZAJEDNICE SV. KRIŽA - OGULIN ZA STUDENI 2005.

GODINA II - BROJ 13


 SVADBENO RUHO

---- Zastudilo je. Priroda se kreće po svom neumitnom ciklusu. Oblači polako svoje novo jesensko-zimsko ruho. Nestaje svježega zelenila. Žuto, crveno, smeđe počinje prevladavati po parkovima i šumama. Boje zrelosti. Lišće se polako odvaja od svojih grana s kojih je dobivalo životni sok. Igra boja tog novog dozrelog odijela prirode često promakne našoj užurbanosti. Kao da se u prirodi, na bilju i kod životinja točno znade kada se što ima zbiti. Taj prirodni tijek uopće nas ne iznenađuje. Čudo prirode često nam ostaje skriveno, sporedno i onda kad ga zamjećujemo. Priroda se sprema na počinak kako bi se valjano pripravila za novo proljeće, mirisni cvat i buduća topla jutra. Sve to nekako nam sada izgleda daleko i sakriveno, tajnovito, neprepoznatljivo. Kako u smiraj misliti o jutru? Kako ga dočekati kada prije treba proći studen i vjetrove?

---- Ovaj mjesec za sve nas sigurno će biti obilježen njegovim prvim danima kada se sjećamo dragih nam pokojnika. Pobjegne misao u maštu idile zamišljajući: Kako je sada njima? Nedostaje nam slika. Kakvo li ruho oni nose na Gozbi Jaganjca, vječnog i jedinog Kralja kraljeva? Zapalit ćemo svijeću, urediti grobove i u sivilu jeseni cvijetom grbove uresiti živim bojama. Kao da smo ih obukli u novo ruho bar za koji dan.

---- Nadamo li se susretu? Pripravljamo li vlastito svadbeno ruho u kome ćemo sudjelovati na vječnoj Gozbi? Svatko bi zasigurno poželio naći se dostojnim radosti ponovnog susreta u slavi svih Svetih s jedinim i vječnim Ocem koji nas čeka. Valja nam brinuti oko tog svadbenog ruha duše dok prolazimo studeni i vjetrove životnih puta, užurbanosti i briga. Proljetna svitanja sigurno dolaze.

> BLAGDAN SVIH SVETIH – svete mise:
* u župnoj crkvi u 8 h * u Sv. Jakovu u 10 h i u 15 h
* u Sv. Petru u 10 h i u Hreljinu u 12 h
> DUŠNI DAN – svete mise u 9 h i u 18 h

 

Uz blagdan SVIH SVETIH – Blagdan naše budućnosti

---- Na svijetu postoji samo jedan jedini problem: kako ljudima vratiti duhovni smisao, duhovni nemir! Vidite, više nije moguće živjeti od hladnjaka i politike, od bilanca i križaljki. Više to nije moguće. Antoine de Saint-Exupery,

Iz «Pisma jednom generalu»

---- Po liturgijskom kalendaru 1. studenoga Crkva slavi svetkovinu Svih Svetih. U Hrvatskoj je to državni blagdan. Često ga povezujemo sa sjećanjem na naše mrtve i stapamo taj blagdan s blagdanom Dušnog dana kojeg Crkva slavi 2. studenoga.

---- Blagdan svih onih koji su se prepustili vodstvu Duha Svetoga svetkuje se 1. studenoga: to su Svi Sveti. To su onih «sto četrdeset i četiri tisuće označenih» i «mnoštvo koje nitko ne može izbrojiti» a o kojima govori poslanica toga dana. To je Slavna Crkva okupljena pred prijestoljem Jaganjčevim. U odlomku evanđelja govori se pak o osam blaženstava.

---- Duh Sveti želi uči u naše živote i pomoći nam u djelovanju na način krotkih, čistih srcem, pravednih, bogobojaznih... Oni koji su uspjeli ostvariti svoj život pouzdavši se u Boga, i koji su bili utočište siromašnih, gladnih, uplakanih, izopćenih i pogrđenih, njih poznajemo kao svece. Njihove «rođendane» za nebo, tj. obljetnice njihove smrti slavi se u bogoslužju svetačkih blagdana.

---- Svetost je jednostavna i nenametljiva. Budimo i mi sveti već danas. Obični mali čovjek, nenametljiva žena, pobožno dijete, skroviti ljudi iz osam blaženstava... njih ne zapažamo. O njima se ne piše u novinama. A Crkva je upravo Crkva malenih i siromašnih, i zbog toga Crkva svetih. Nije Katolička Crkva sveta zbog veličanstvene kupole Svetoga Petra, nego zbog toga što su pod tom kupolom mnogi obični ljudi proglašeni blaženima i svetima. Naši su suvremenici Ivan Pavao II. i blažena Majka Terezija iz Kalkute te mnogi drugi neznani čiji blagdan i danas slavimo. No, slavimo i svoj blagdan. Blagdan svoje budućnosti.

---- Kada budemo razmišljali hoćemo li danas na svetu misu sjetimo se da već danas u Euharistiji dobivamo dio buduće slave. Tu nam je Bog posve blizak, na dohvat ruke. Ne uskraćujmo si duhovnu hranu po kojoj postajemo sveti.
Sretan vam Vaš blagdan, jer i vi ste pozvani na svetost!

Robert Stipetić


O DANU GOSPODNJEM U NAŠOJ BISKUPIJI

----Svećenička skupština Gospićko-senjske biskupije održana je u Gospiću 24. listopada, a nazočilo joj je 45 svećenika i redovnika predvođenih biskupom dr. Milom Bogovićem. Glavna tema susreta bio je pastoralni plan za našu biskupiju u novoj pastoralnoj godini koja se poklapa sa školskom godinom. Odlučeno je da ova godina u našoj biskupiji bude Godina Dana Gospodnjega, te da se većina susreta posveti ovoj temi.

----Slaviti Dan Gospodnji, nedjelju, dan Kristova uskrsnuća prevažno je za vjerski život svakog pojedinog vjernika. Nije to samo poštivanje treće Božje zapovjedi već jedinstvena prilika i dar Božji za ustrajnost u našoj povezanosti s Bogom. Papa Benedikt XVI. poručio je mladima u Kölnu na Svjetskom susretu mladih: "Nemojte da Vam oduzmu nedjelju". Ako nedjelja nije dan kada ćemo naći vremena za Boga, molitvu, zahvaljivanje i bratsko slavljenje Euharistije, koji je to onda dan ili trenutak koji smo posvetili Bogu?

- Slijedećih mjeseci više ćemo prostora posvećivati ovoj temi.

 

GODINA EUHARISTIJE (12):
 NOVI SAVEZ U KRVI KRISTOVOJ - III.

----Iz Isusovih riječi na zadnjoj večeri vidimo da se radi o novom i vječnom savezu. Novi je jer daleko nadvisuje prijašnji. Nadvisuje ga po novoj blizini koja je nastala između Boga i ljudi, nadvisuje ga po posredniku saveza (Mojsije-Isus), nadvisuje ga i po novom narodu Božjem koji iz njega nastaje, i kojega Bog sada sabire iz svih krajeva svijeta. To je taj novi savez obećan po prorocima, ispunjenje proročkih iščekivanja, savez mesijanskog vremena.

----Isus na zadnjoj večeri govori i o vječnom savezu. Očito je iz njegovih riječi, da je to definitivni savez Boga i ljudi, savez ne samo do svršetka svijeta, već savez koji ulazi u eshatološku vječnost, kako nam to svjedoči i posljednja novozavjetna knjiga Ivanovog Otkrivenja, donoseći nam na kraju savezničku formulu (usp.Otk 21,3), ali sada kao potpuno i definitivno ispunjenje. U Isusu Kristu Bog se trajno i na neizreciv način povezao s ljudima. U istom činu (kao što je to slučaj i sinajskog saveza!) dogodilo se i otkupljenje i sklopljen je savez. Najprije je Bog očitovao svoju ljubav i inicijativu spasiteljskim otkupljenjem čovječanstva, a onda je sklopljen novi savez.

----U ovom razmišljanju ne možemo mimoići poslanicu Hebrejima. Promatrajući Krista kao Velikog svećenika, kako svojom vlastitom krvi ulazi u nerukotvorenu Svetinju nad svetinjama rastrgavši zastor koji je dijelio ljude od Boga (aluzija na hramski zastor, koji se u času Isusove smrti razderao na dvoje!) gleda u Kristu posrednika novoga i savršenijeg Saveza, budući da onaj prvi nije bio besprijekoran (8,6-7). Krist je najprije u Svetinji (u nebu pred Ocem!) kamo je ušao jednom zauvijek našao vječno otkupljenje (8,12) i to po svojoj vlastitoj krvi jer se pojavio pred licem Božjim za nas (8,24), da bi radi toga bio «Posrednik novoga Saveza» (8,15). I poslanica Hebrejima u jednom te istom činu promatra naše otkupljenje i sklapanje saveza. Temeljna novina i blizina s Bogom kao posljedica toga novoga saveza jest po poslanici Hebrejima, da i mi (ne samo veliki svećenik!) svi imamo slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj (10,19). Tako kategorijama židovske hramske liturgije poslanica Hebrejima izražava novi odnos koji je nastao između Boga i nas. Mi više ne stojimo u hramskom dvorištu, daleko od lica Božjega, već smo kod njega i s njim. A taj slobodni put do njega otvorio nam je Isus kroz svoje Tijelo (čovještvo).

----Možda će netko primijetiti, a gdje je tu govor o Euharistiji, koja je predmet ovog našeg razmišljanja. Ako Euharistija uprisutnjuje uskrsnulog Gospodina i njegovu žrtvu križa, onda je on također i uprisutnjenje novoga saveza. Jer čaša koju pijemo, čaša je Krvi Kristove, a to je i sada krv novoga i vječnoga saveza. Ali sada imamo mogućnost da se upravo mi, voljno i svjesno uključimo u nj. Da i mi damo svoj pristanak Kristovoj poslušnosti, da kažemo svoje DA Ocu. Svaki puta na euharistijskom sastanku čita se Božje riječ, kao što je nekada Mojsije Židovima čitao volju Božju, a sav je narod odgovorio poslušnošću prema Božjoj riječi. Tada je tek sklopljen savez! Krist je na križu za sve nas kao novi Adam rekao Ocu DA, ali Euharistija je prilika da se mi osobno uključimo u taj Kristov čin. Da si posvijestimo svoje savezništvo s Bogom i doživimo blizinu (skupa smo s Kristom pred Ocem) koja iz toga novog saveza nastaje.

– završetak ciklusa o Euharistiji


Kratka priča: NA GROBLJU

----Usnih san: Anđeo me povede na neko tihom svjetlošću obasjano groblje. Bijaše tjeskobno. Vodio me između grobova i pokretom ruke nukao me da čitam natpise na njima. Bili su sve ovakvi zapisi: živio tri godine i šest mjeseci, živio sedamnaest dana, živio četiri mjeseca i dva dana, živio dvanaest godina, živio pedeset i tri minute.
- Zašto si me doveo na ovo dječje groblje? upitah ga zgranuto. A groblje bijaše nepregledno.
- Ovo nije dječje groblje - reče mi. - Ovdje počivaju odrasli ljudi.
- Pogledaj što piše - upozorih ga na natpise. On se bolno osmjehnu.
- Znam - reče. - Piše koliko su vremena posvetili drugima, koliko su voljeli. Jer samo su toliko živjeli.

Stjepan Lice

KALENDAR ZA MJESEC STUDENI 2005.


1. utorak - SVI SVETI
2. srijeda - DUŠNI DAN – Klanjanje nakon mise, molitva za obitelj
----------------Susret Obiteljske zajednice u 19h
3. četvrtak
4. petak - Križni put u 17.30 sati
5. subota
6. NEDJELJA - XXXII. NEDJELJA KROZ GODINU
7. ponedjeljak
8. utorak - Bl. Gracije Kotorski
9. srijeda - Klanjanje nakon mise
10. četvrtak
11. petak - Sv. Martin
12. subota - Proslava 10 godina Križarskog društva «Dragutin Kukalj» u Ogulinu
13. NEDJELJA - XXXIII. NEDJELJA KROZ GODINU
----------------*u 16.30 sati susret za roditelje ovogodišnjih prvopričesnika
14. ponedjeljak - Sv. Nikola Tavelić
15. utorak
16. srijeda - Klanjanje nakon mise
17. četvrtak
18. petak
19. subota
20. NEDJELJA - XXXIV. NEDJELJA KROZ GODINU – BLAGDAN KRISTA KRALJA
----------------* na misi u 18h pjeva Hrvatsko pjevačko društvo «KLEK»
21. ponedjeljak - Gospa od Zdravlja – misu u 18h predvodi dr. Ivan Bodružić
22. utorak - Sv. Cecilija – susret pjevača nakon mise, u 19h
23. srijeda - Klanjanje nakon mise u 18 sati
24. četvrtak
25. petak
26. subota
27. NEDJELJA - I. NEDJELJA DOŠAŠĆA - ADVENTA
28. ponedjeljak
29. utorak - Sv. Andrija– Klanjanje nakon mise
30. srijeda

SVETE MISE: Radnim danom: u 18.00 sati
i Nedjeljom: u 7.30, 9, 10.30 i u 18 sati
ČETVRTKOM: župni ured je otvoren samo poslijepodne od 17 – 18 sati
SUBOTOM: *u 10h Ministranti *u 11 i 12h Krizmanici
  *u 15h Mali zbor *u 20 h Križari 


SVETI ANDRIJA - 30. studenoga

---- Sveti Andrija apostol, brat Šimuna Petra, ribar iz Betsaide u Galileji, bio je jedan od prvih Kristovih učenika. Prema predaji, kad su se apostoli razilazili i kad je svakome od njih određen jedan dio svijeta gdje će propovijedati evanđelje, Andriju dopadnu sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. On je svojim propovijedanjem obratio toliko ljudi na kršćansku vjeru da se rimski upravitelj pobojao narodnog ustanka. Zato je dao Andriju uhvatiti, te ga podvrgao svim mogućim mukama, a na kraju ga je privezao na križ kako bi mu produžio muke. Vjeruje se da je križ imao oblik slova “iks”. Svetačka je oznaka svetog Andrije tzv. “Andrijin križ” (X). Glavni je zaštitnik Škotske. Kod nas u Bakru posvećena mu je najveća crkva u našoj Riječkoj metropoliji. Inače ime Andrija dolazi od grčkog “andrea”, a znači hrabrost.


NOVO DOŠAŠĆE

---- Za nama je još jedna godina, liturgijski okrunjena blagdanom Krista Kralja i eto nam opet stoji na pragu vrijeme došašća. Tko zna što nam ono ove godine donosi? Čuli smo toliko puta da riječ došašće dolazi od glagola “dolaziti”, a zapravo nas poziva na drugu radnju: čekati onoga koji dolazi, onoga koji ima doći.

---- Došašće znači živjeti s Bogom koji je htio biti EMANUEL “BOG S NAMA” Shvatimo li doista naš život kao došašće i ustrajnu želju trajnog suobličavanja, približavanja Kristu susrest ćemo se s Njime puno prije nego smo se nadali. Ta Bog je od prvog trena čovjekova udaljavanja odlučio spasiti čovjeka. On je prvi pohitio u susret čovjeku želeći već sada biti s čovjekom. Bog je postao čovjekom i još više, Bog je ostao s čovjekom. Onoliko je naš životni Suputnik koliko mu dopustimo.

ZBIRNE ILI KUMULATIVNE MISE

---- U našoj župi već su se uvriježile zbirne ili kumulativne mise i to srijedom navečer i prva jutarnja misa u nedjelju. Ipak ima još onih koji to nisu razumjeli pa stoga ponavljamo tekst koji smo objavili pred godinu dana u prvom broju Biltena:

---- Sveta misa – euharistija najuzvišeniji je čin kojim slavimo Boga. Činimo to Isusu na spomen, po njegovoj vlastitoj želji: “Ovo činite meni na spomen”. Proslava je to Isusove žrtve na križu i uskrsnuća od mrtvih. Krist je ostao s nama do svršetka svijeta po daru kruha i vina koji postaju njegovo Tijelo i Krv nama za hranu duše. Svete mise prikazujemo i za svoje drage pokojne i to je najviše što za njih možemo učiniti.

---- Misne nakane ili «intencije» (misni stipendij) imaju i propisana pravila u Katoličkoj Crkvi kojih se svećenici moraju pridržavati. U našoj župi Sv. Križa mnoštvo je misnih nakana i više puta nije moguće primiti sve nakane bilo kojega dana. Stoga smo od Ordinarijata u Gospiću zatražili dozvolu za tzv. Kumulativne ili zbirne mise koje se mogu služiti najviše dva puta tjedno u točno određeno vrijeme i na više nakana. Pri tome misni stipendij za samo jednu nakanu pripada svećeniku, a ostali se šalju u biskupski Ordinarijat. U druge dane možemo primiti misnih nakana samo onoliko koliko ima svećenika koji služe svetu misu.

---- To znači da redovitim danima možemo primiti samo dvije misne nakane, a srijedom i nedjeljom (prva jutarnja sveta misa) možemo imati i više nakana. Iz Biskupije smo za te termine – srijedu i nedjelju - dobili dozvolu 21. listopada 2004. godine. Svemogućem Bogu važnija je vaša nakana s kojom naručujete misu za svoje pokojne, a ne točno određeni dan, godišnjica ili koja druga obljetnica, zato u tome ne smijemo biti tako sitničavi.

---- Stoga vas molimo da kod naručivanja svetih misa imate razumijevanja za pravila kojih se kao svećenici moramo pridržavati. Svete mise i dalje se naručuju prvih dana u mjesecu za slijedeći mjesec i to nakon svete mise, a ne u župnom uredu.

PITANJE “CRKVENOG” SPROVODA i BOLESNIČKOG POMAZANJA

---- Dani su kada se posebno sjećamo svojih dragih pokojnika. Prilika je to da razmislimo i o značenju crkvenog sprovoda. Pogreb koji vodi svećenik nije sakramenat već molitva za pokojnika u svjetlu vjere i uskrsnuća Kristova. No kod nas je svaki sprovod zajedno sa svetom misom, a to je najuzvišenija molitva i najveći sakramenat. Na sprovodnim misama u našoj župi, oni koji uđu u crkvu doista lijepo sudjeluju. Ovdje se postavlja i jedno drugo pitanje: Što znači pogreb koji predvodi svećenik onima koji za života nisu prakticirali svoju vjeru? Krivo bi bilo zvati svećenika za ukop ukoliko pokojnik nije bio niti kršten. Ne činimo li tako krivo samom pokojniku koji je živio drugačiji svjetonazor, drugačija uvjerenja?

---- Svakako da se možemo i trebamo moliti za svakoga. Svi smo djeca Božja i potrebni smo Božjeg milosrđa da bismo jednom mogli uživati radost Svih Svetih u Kraljevstvu nebeskom, u vječnoj Očevoj kući. Za taj susret svima nam se valja pripravljati čitav život. Ona posljednja priprava za taj susret jest sakramenat bolesničkog pomazanja, ispovijedi i pričesti koji se mogu primiti i više puta u životu. Stoga je krivo misliti da s pozivom svećenika bolesniku znači da smo ga “prekrižili”, prestrašili, da mu je došao zadnji čas. Sakramentima se upravo suprotno obraćamo Bogu za pomoć da nam udjeli svoju milost i snagu da umijemo prihvatiti sve, i bol i patnju pa i sam kraj zemaljskog života ako je to Božja volja.

---- Zato neka nam bude na brizi da pozovemo svećenika bolesniku bez nepotrebnog straha kako bi molili za vremenitu pomoć i ozdravljenje, ali i dostojnu pripravu za konačni susret Licem u lice. Nakon takve priprave sasvim je logično da će svećenik ispratiti pokojnika i na sahrani. Ne ustručavajte se pozvati svećenika bolesniku, posebice ako je duže vremena bolestan, u krevetu i ne može sam doći do crkve, na misu. Na žalost, gotovo polovica naših pokojnika umire bez svetih sakramenata, a ta odgovornost ide na nas.

---- Valjalo bi porazmisliti i o ponašanju kod sprovoda. Ne rijetko je slučaj da se u sprovodu priča i to prilično glasno, posebice kad se ostane izvan crkve i za vrijeme svete mise. Poraditi nam je na dostojanstvu ispraćaja na koji smo došli i na dužnom poštovanju prema ožalošćenima. Ako smo sami među ožalošćenima sigurno nam nije drago da se drugi nedolično ponašaju. Primijenimo to i onda kada smo kao prijatelji i vjernici došli na sprovod. «Što tebi nije drago, ne čini ni drugome!»

---- Ove dane valjalo bi i o tome razmisliti kako pogrebe ne bi pretvarali samo u “običaj” ili “lijep ispraćaj” nego u istinski izraz vjere u uskrsnuće koje nam je Krist darovao i na čemu se temelji sva naša vjera.

MISAO UZ DUŠNI DAN
Svjetlost je ključ kojim se otvara grob. Zbog toga ljudi, kao znak, na grobovima pale svijeće. “Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih, i zasvijetlit će ti Krist” (Ef 5,14)