----Samo je Bog doista svet. Svojom prisutnošću On posvećuje vrijeme, naše postojanje. To nam Crkva želi naglasiti. Svi smo po Kristu koji je postao čovjekom pozvani na svetost. On je svojim utjelovljenjem čovjeku omogućio da se posve približi Bogu u njegovoj, inače, nedostupnoj svetosti.

---- Po čemu se očituje Božja svetost? Biblija o tome progovara na mnogim mjestima uvijek iznova ističući da je Bog drugačiji od čovjeka: “jer ja sam Bog, a ne čovjek: Svetac posred tebe” (Hoš 11,9). Bog je, dakle, nešto drugo, posve različito od nas. Svet u svojoj biti, u sebi, ali i u svom djelovanju, postojanju oduvijek i zauvijek - nepromjenjivo svet. U to ne možemo proniknuti jer nas nadilazi i slab je naš um da pronikne dubine Božje. Pa ipak Bog nas po svom Sinu poziva da sveto živimo. Daje nam svoje zapovjedi, daruje Radosnu vijest, ali nadasve svoju blizinu kojom nas posvećuje. Htio bi da u njegovoj nazočnosti živimo, u zajednici Saveza s Njim. Zna Bog dobro kako smo sazdani i da bez njegova milosrđa i oproštenja ne možemo opstati pred njegovim Licem. Nije došao da bi iz svoje svetosti postao profan, svjetovan - nego da bi nas iz naše profanosti, grešnosti uveo u svoju svetost. Kroz čitavu povijest odjekuje Božji poziv svakom čovjeku: “Ta ja Bog sam vaš! Posvećujte se, dakle, da sveti budete, jer svet sam ja! ” (Lev 11,44).

----Mjesec veljača svake je godine posebno obilježen subotnjim maškaranim zabavama. U čovjeku je često prisutna želja biti nešto drugo, makar samo za jednu večer. Istina, te se maske znaju uvući i u svakodnevni život kad i nije vrijeme od “maškara”. Možda bismo trebali poziv na svetost shvatiti upravo kao uklanjanje maski koje nas često dijele jedne od drugih i od Boga, i doista postati nešto drugačiji - bolji. Dopustimo da nas mijenja Božja blizina, jer u njegovoj blizini one životne maske ne mogu opstati. Vidjet ćemo tada, ako ustrajemo u Savezu s Njim, da svetost ima posve drugo lice - Lice Božje koje se oslikava u svakoj ljudskoj požrtvovnosti, sebedarju, velikodušnosti i oproštenju. Bog nam je približio svoju svetost u Kristu, ne dopustimo da naša svakodnevna ‘maskiranja’ stavljaju prepreke između nas i Boga, i između nas međusobno kad ih je Krist jednom zauvijek razgolitio. Uz malo više iskrenosti osjetit ćemo kakvu radost daje oslobođenje što ga Krist daruje čovjeku. Tada ni svetost na koju smo pozvani neće izgledati tako daleka i neostvariva.

SVETE MISE NA SVIJEĆNICU – PRIKAZANJE GOSPODINOVO, 2. veljače: u župnoj crkvi SV. KRIŽA u 9 i u 18 sati

 

ŽUPNA STATISTIKA

GODINA	UMRLI	KRŠTENI	VJENČANI	KRIZMANI
1950.	120	197	62	1955. - 648
1960.	65	211	57	1961. – 310
1970.	99	112	74	60
1980.	101	91	44	161
1990.	113	91	53	139
2000.	113	103	54	130
2001.	115	93	42	108
2002.	91	65	43	66
2003.	107	72	38	94
2004.	100	66	41	73
2005.	106	82	36	102
UKUPNO OD 2000.	632	481	254	573

O STATISTICI

----Donosimo pregled župne statistike u posljednjih pedeset godina. Uzimali smo samo svaku desetu godinu od 1950., no kako krizme nakon II. svjetskog rata nisu bile redovite podaci su iz 1955. i 1961. što su najbliže godine ostalim navedenim godinama.
Uz pregled, kako je to bilo prije, donosimo podatke za posljednjih šest godina od Jubilarne 2000. godine i samo su ti podaci u navedenom konačnom zbroju.
Iz tablice proizlazi da je župa u posljednjih šest godina brojčano manja za 151 vjernika. Tolika je razlika krštenih i umrlih od 2000. godine. Negativan odnos krštenih naspram umrlih započima 1980. godine. Od tada nije više niti jednom broj krštenih bio veći od broja umrlih. Prepuštamo ove statističke podatke svakome na razmišljanje, bez posebnog komentara sa samo jednim upitom: Nije li prije bilo još teže podizati djecu, nisu li uvjeti života bili teži za naše roditelje, djedove i bake? Koliko ćemo doista biti narod otvoren providnosti Božjoj, s pouzdanjem gajeći život ili … ?

PRIKAZANJE GOSPODINOVO – SVIJEĆNICA

----Kad je Isus navršio 40 dana, Josip i Marija donijeli su ga u jeruzalemski Hram, da ga prikažu Bogu - kako je već propisivao židovski Zakon da se svako muško prvorođenče ima posvetiti Gospodinu Bogu. Prinijeli su propisane žrtve koje su simbolizirale zahvalu Bogu za novi život - za rođeno dijete. Vjerni Židovi bili su svjesni da im život dolazi od Boga, da je Bog onaj koji daruje život. Čin prikazanja učinili su tako i Josip i Marija za Isusa, te na taj način biva još jednom potvrđeno Isusovo Čovještvo - jest Isus pravi Bog, ali i pravi Čovjek, čija majka i poočim zahvaljuju Bogu što im je darovao dijete - NOVI ŽIVOT.

DAN ŽIVOTA - NEDJELJA, 5. VELJAČE: POŠTUJMO I POMAŽIMO ŽIVOT

----Crkva u Hrvatskoj će 5. veljače 2006. po jedanaesti put proslaviti Dan života, u povodu kojega je predsjednik Vijeća za obitelj Hrvatske biskupske konferencije krčki biskup Valter Župan uputio poruku pod naslovom "Poštujmo i pomažimo život". Nitko ne može, upozorava biskup Župan, dosegnuti sreću i slobodu ako omalovažava život postupcima koji se protive zdravlju ili svojevoljno dovodi samoga sebe u izazove koji su opasni za život. Ima ljudi koji žele ispiti iz čaše života sve ono što im ona može pružiti pa se u trci za nekontroliranim užitkom prepuštaju sredstvima ovisnosti: drogi i alkoholu. U takvom stanju završavaju svoj život na cesti i često su krivi za smrt drugih. Takvi su postupci dokaz besperspektivnosti i ravnodušnosti prema vrijednosti života te pomanjkanja ljubavi prema sebi i drugima. Zbog materijalne nesigurnosti, mladi ne sklapaju brak ili odugovlače s tom odlukom pa se prepuštaju frustriranosti i besciljnosti. U našem društvu, koje se sve više raslojava na bogate i siromašne, nerijetko mlađe obitelji s malom djecom ne uspijevaju pribaviti sredstva za dostojan život i školovanje djece. Društvo koje ne promiče trajne ljudske i obiteljske vrednote, koje štoviše dopušta otvoreno omalovažavanje i vrijeđanje etičkih, vjerskih i kulturnih vrijednosti kao i nacionalnih stečevina, nije svjesno ili ne vodi računa kamo sve to vodi.

----Dužnost nam je pomoći svima koji se nalaze u nedoumici i poteškoćama da pronađu put nade i ljubavi za život, da s povjerenjem gledaju na brak i obitelj i da se opredijele za kulturu života a ne smrti, ističe krčki biskup. Biskup Župan je na kraju poruke podsjetio na humanitarnu akciju "Za 1000 radosti" Hrvatskog Caritasa, u koju se uključio i Ured HBK za obitelj, kojom se želi uz ostalo omogućiti da trudnice i majke novorođenčadi prime materijalnu pomoć koja će ujedno biti ohrabrenje za prihvaćanje novog života. To je sasvim konkretan način pomoći u koji se mogu svi uključiti. Pokažimo visok stupanj solidarnosti i darujmo onima kojima je potrebno i kojima uistinu ima smisla poklanjati. Po obiteljima se, naime, izgrađuje naša budućnost, ističe u svojoj poruci uz Dan života predsjednik Vijeća HBK za obitelj.
U našoj župi Sv. Križa obilježit ćemo Dan života na svetim misama, a na poseban način humanitarnim koncertom za pomoć jednoj obitelji, u 19.30 sati u kino dvorani. Glazbeni doživljaj garantira skupina FIDES iz Zagreba, Ogulincima već dobro poznata.

ZAJEDNICA SLAVI DAN GOSPODNJI (3)

-----Često nam je u svijesti nedjelja kao dan počinka. Nije oduvijek tako bilo. Ispočetka je nedjelja bila radni dan. Pogotovo u židovstvu gdje se slavila subota (šabat), koja se – upravo što se tiče počinka – strogo obdržavala. Kršćani su već od samog početka polako počeli napuštati subotu kao dan stvaranja i počinka, jer su spoznali da je nedjelja daleko nadvisuje svojim sadržajem. No usprkos toga što su kršćani prihvatili nedjelju kao dan Gospodinov, nisu to povezivali s počinkom. Za njih je nedjelja značila ono što smo prije opisali. Dvije su stvari utjecale na stvaranje mentaliteta nedjelje kao dana počinka. To su utjecaj židovstva, gdje judeo-kršćani makar prihvaćaju nedjelju, unose u nju elemente šabata, i drugo, zakon koji 3. ožujka 321. godine izdaje car Konstantin, a kojim se nedjelja proglašava državnim praznikom i zabranjuju se određeni poslovi. Registar tih poslova s vremenom se mijenjao, ali je upravo taj zakon pridonio da nedjelja sve više poprima obilježje dana počinka. Definitivno je to postala crkvenom disciplinom kada u XIII. st. Crkva zakonom, koji je poslije ušao u kodeks obvezuje sve da se suzdrže od određenih poslova.

-----Iz ovog što smo do sada rekli možemo zaključiti kako je nedjelja kao dan Gospodinov bogata sadržajem. Otkad je Gospodin otišao od nas, njegovi se učenici u taj dan sabiru. To traje već gotovo 2000 godina, a bit će tako sve dok On ponovno ne dođe. Ali u isto vrijeme vidimo koliko je današnja nedjelja, onako kako je mi danas proživljavamo i doživljavamo, potrebna obnove. Često je ona kod nas svedena samo na obvezu da se ide na Misu lišena sveg onog bogatog sadržaja koji u sebi nosi. Gdje je tu susret s braćom, međusobno pomaganje, proživljavanje vazmenog otajstva, čekanje Gospodina…? Možda bismo u svojoj vlastitoj zajednici mogli više učiniti da nedjelja doista opet u punom smislu postane «hemera Kyriake» – Dan Gospodnji!?

-----Evo nekoliko ideja za razmišljanje ili zajednički razgovor:
-----Kakva je tvoja nedjeljna praksa? Koliko je njezin sadržaj ispunjen onim što smo do sada isticali? Kakva je nedjelja u tvojoj obitelji? Što rade ostali, kako je shvaćaju, kakvim mentalitetom proživljavaju? Možda je to zbilja dan nerada (kako joj to ime govori), neaktivnosti, ljenčarenja? U prvoj kršćanskoj koncepciji to je vrlo aktivni dan, dan pravog kršćanskog angažmana! Što misliš o nedjelji kao aktivnom angažmanu za drugoga, danu bratske ljubavi, pomaganja, posjećivanja, brige za bolesne, stare, napuštene?
-----Odgovore i nove ideje za proživljavanje Dana Gospodnjega ostavljamo svakom pojedincu koji bude čitao ove retke, a možda i zajedno možemo nešto više učiniti?