--- Svibanj, najljepši mjesec u godini. Mjesec posvećen nebeskoj majci Mariji po molitvi krunice – svibanjskim pobožnostima. Ponovno dugi i topli dani. Proljeće u punom zamahu cvijeća i mirisa. Mjesec u kojem ćemo proslaviti po našim župama Prve svete Pričesti i sakramenat Krizme. Vrijeme je uskrsne radosti. Jednom riječju, svibanj odiše novim životom jače i više od drugih mjeseci.

--- Kao da je čitav peti mjesec napojen radošću i slavljima, novom životnom nadom koja dolazi iz vjerničkih slavlja i same prirode u cvatu. Novi životni uzleti kao da nas bude iz zimske povučenosti i uhodanosti. Poželimo učiniti nešto novo: ispuniti dane novim sadržajima, nastaviti ondje gdje smo zastali. Sve je nekako ljepše, svjetlije, veselije.

--- Radosni, uskrsni “Aleluja!” prenosi se u naš život na čudesan način. Zahtjeva od nas da uzdignemo svoj pogled prema nebu i da ne dopustimo svakodnevnim brigama da nas začahure jedne prema drugima. Traži od nas da primijetimo koliko lijepoga ima oko nas, koliko vedrine smo sposobni dati jedni drugima ako se samo malo potrudimo i ne dozvolimo da uvijek ono negativno bude prva i glavna vijest.

--- Zar uskrsli Krist nije kao prvi dar uskrsnuća donio MIR! Mir za sadašnje vrijeme i mir za buduće koje još iščekujemo kad se u potpunosti ostvari u blaženoj vječnosti na koju smo pozvani kao Kristova braća i sestre. Svibanj odjekuje tim pozivom da izgrađujemo mir među sobom i na taj način već sada živimo predokus vječnosti. Budimo nositelji mira kojega je Uskrsli donio svojim apostolima, nosimo ga u sebi po svojoj povezanosti s Kristom. Darujmo ga onima s kojima živimo. Prvi plod Duha je mir. Ima li veće radosti nego biti sijač vedrine, pronositelj plodova Duha? Zatajiti na tom zadatku znači zatajiti u svom kršćanskom pozivu.

==> SLAVLJE PRVE SVETE PRIČESTI, nedjelja, 21. svibnja - u 10.30 sati

 

SLAVLJE PRVE SVETE PRIČESTI

--- Naša župska zajednica proslavit će PRVU SVETU PRIČEST polaznika trećeg razreda osnovne škole na VI. vazmenu nedjelju, 21. SVIBNJA svetom misom u 10.30 sati. Sakramenat euharistije - pričesti presudan je za vjerski život svakog kršćana. K tome, djeca će po prvi puta doživjeti i radost sakramenta pomirenja – sv. ispovijedi. Kojeg li veselja doživjeti da Bog oprašta naše grijehe i pomaže nam rasti u duhu i milosti. Doživjeti da je Božja ljubav veća od naših grijeha i propusta. Pomozimo djeci da osjete Božju blizinu i ostanu trajno s Kristom povezani po ovim svetim sakramentima. Od presudne je važnosti primjer roditelja, ali i svih drugih članova župne zajednice. Djeca itekako mogu osjetiti ako se stariji raduju. Nije li vrhunski doživljaj radosti upravo susret s živim Bogom u Euharistiji. Pokažimo im to i ne zaboravimo: “Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.” (Iv 6,53-54). Po svetoj pričesti već sada primamo nebeske darove i Kraljevstvo Božje živi u nama po Isusu – Kruhu Života. Neposredna priprava na Prvu sv. pričest događa se u tjednu prije same proslave, na slijedeći način:

--- * U nedjelju, 14. svibnja neka se na misi u 9 sati s prvopričesnicima okupe i svi roditelji, poslije mise biti će kratki susret u crkvi – posljednji dogovori za samo slavlje i pripremu.

--- * Roditelje pozivamo na ispovijed u srijedu, 17. svibnja u 17.30 sati, nakon ispovijedi uslijedit će sveta misa s klanjanjem pred presvetim kada ćemo se posebno moliti za naše ovogodišnje prvopričesnike i njihove obitelji. Bilo bi lijepo da i prvopričesnici budu na ovoj svetoj misi i klanjanju.

--- * Prvopričesnici se svake subote okupljaju u 10 sati u crkvi, a u subotu 20.svibnja, u 10 sati biti će sveta ispovijed za prvopričesnike.

 

SVIBANJ MARIJIN MJESEC – misli bl. Ivana Merza

--- Duboka pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji označavala je duhovni život Ivana Merza čiji spomendan slavimo 10. svibnja. Već kao mladić utječe se Gospi da mu pomaže u borbi protiv grijeha, te da mu sačuva čistoću duše. Pobožnost prema Gospi napose je produbio u Lurdu gdje je zavolio i krunicu koja mu je uz Euharistiju postala najvjernijim prijateljem do groba. Bio je veliki promicatelj štovanja Lurdske Gospe, kojoj je posvetio brojna predavanja, članke i jednu brošuru. Evo nekoliko misli Ivana Merza o Gospi:

--- Neizmjerni Bog nama daje svoj vlastiti život preko Marije. Do konca našega života crpimo preko Marije božanski život! Svećenik, koji nam dijeli Euharistiju, zapravo nadomješta Blaženu Djevicu Mariju koja u svojoj beskrajnoj ljubavi nama daje puninu svoga vlastitog unutarnjeg života, svoga vječnog neograničenog života, koja nam daje samog Boga, Isusa Krista euharistijskoga. U Lurdu te ponajprije obuzme osjećaj da je tamo "Ona", Majka Božja, koja je veća i moćnija i ljepša nego li svi oni pirinejski gorostasi koji Lurd okružuju.

--- Da, u Lurdu sam naučio što je krunica i to mi je odsada drugi najbolji prijatelj. Lurd je mojoj razumnoj vjeri pridodao i osjećajni moment. Ako mi Blažena Djevica Marija i nije posve izliječila oči - tako da s dosta poteškoća čitam - to sam u Lurdu zavolio krunicu, koja će mi biti uz sv. Euharistiju najvjerniji prijatelj do groba. Kada vam bude u životu teško i kada vas snađu nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona će vas utješiti i dati vam snage da sve mirno snosite s potpunim predanjem u Volju Božju.

--- U Mariji Bistrici Hrvati stupaju u kontakt s Majkom Božjom i njezinim Božanskim Sinom. Tamo se sabiru molitve iz svih dijelova našega naroda. U Mariji Bistrici kao kroz kakav golemi žlijeb Providnost izlijeva bujice svoje Milosti, i odovud se razlijeva poput rijeka i potoka u sve naše krajeve. Molimo se Mariji bez prestanka da puni svete radosti jednom preminemo u njezinu nježnom zagrljaju i na Srcu Isusovu.

--- SVIBANJSKE POBOŽNOSTI - Molitva krunice svaku večer u 18h prije večernje svete mise. Hodajmo s Marijom za njezinim Sinom. Molimo ovaj mjesec posebno za naše prvopričesnike, krizmanike i nova duhovna zvanja. Iako će se krunica moliti svake večeri prije svete mise u 18 sati u crkvi, pozivamo sve vjernike da kroz ovaj mjesec, u koliko ne stignu doći na zajedničku molitvu, mole krunicu u svojim obiteljima i po mjesnim odborima i kapelicama – kako je već lijepi običaj u Ogulinu.

Misli uz Blagdan Uzašašća Gospodinova ili Spasovo – 25. svibnja 2006.

--- 40 dana od uskrsnuća Isus uzlazi Ocu. Isus se vraća onamo odakle je došao, njegova misija je u potpunosti završena - konac Kristova misterija na zemlji u onom vidljivom, ljudskom oku dostupnom, obliku. Isus se rastaje od apostola. Prestaju ukazanja Uskrsloga i za apostole započima novi period. Blagdan uzašašća je blagdan najave nove etape života Kristovih sljedbenika, koje sada na početku karakterizira išćekivanje obećanog Duha - Sile odozgo, ono išćekivanje koje će i trajno obilježiti Crkvu. Proniknuti u ovaj blagdan može se samo ako se ima u vidu Kristovo božanstvo i Kristovo čovještvo, dvije naravi u njegovoj osobi. Isus kao Bog i kao čovjek. Kao čovjek ispunio je svoju zadaću, misiju koju mu je Otac povjerio. Ali to nije sve. S Kristovom ljudskom naravi, Isus na nečuven način uzlazi u Nebo. Njegova ljudska narav ulazi u unutrašnji život Božanskog bića. To je ono što ovaj blagdan čini veličanstvenim. Jer je po Isusu svakom čovjeku otvoren put k Bogu, u zajedništvo Božanskog života. ČOVJEK JE ZAUVIJEK NAŠAO SVOJE MJESTO U BOGU.

--- Ono čemu čovjek teži od iskona, u svim kulturama, kroz sva vremena - doći k Bogu - okusiti puninu života, živjeti zauvijek. To se ispunilo - to je ono što slavimo, to je ono što predstavlja kršćansku radost blagdana Uzašašća. Pri tome valja imati jasan pojam NEBA! - Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, nebo je savršenstvo života u Bogu. Stvarnost u kojoj čovjek živi u Bogu. Punina i savršenstvo postojanja koje ne može biti ugroženo nikakvim jadom.

U korak s dušom

--- Posao može čovjeka učiniti ovisnikom. Mali uspjeh u poslu, zarađen novac, imanje, veća čast u društvu, bolje jelo, piće, odijelo koje smo dobili poslom, te osjećaj da ćemo s više rada više imati, čine nas nesposobnima da prestanemo raditi i da se odmorimo. Čovjeku se učini da odmaranje znači gubitak onoga što smo zaradili. Ta ovisnost o poslu je nutarnja, emotivna ili duhovna. Iz dana u dan radimo do iznemoglosti. Čovjek niti ne zapaža da postaje umoran, star i oronuo od posla. Radi vikendom, blagdanom, najprije na radnom mjestu, a onda nastavlja kod kuće. Tako sakuplja u sebi nezadovoljstvo i bolest. Duša pobjegne kao da je mrtva. Dođe li još k tome i druga napast, a to je da trebamo štedjeti, misleći da ćemo imati više, zapažamo da nas imanje i novac vežu. Novac postaje gospodar koji ispija čovjekove snage, postavlja se na prvo mjesto i gospodari životom. Čovjek ne zapaža da je bijedan, osiromašen duhom i nema vremena za odmor. Ne može spoznati da nije kuća jedino bogatstvo jer ona istrune i propadne, i da je najvažnije duhovno bogatstvo i djelo koje ostaje. Čovjek misli da je novcem sve dobio, a zapravo je izgubio. Odmor je zapravo hvatanje koraka s vlastitom dušom. Stvoritelj svijeta nas je pozvao da život počnemo tako da se odmaramo, da spavamo, da osluškujemo svoje srce, oca, majku, djecu, prirodu i sve oko nas. Život počinje ali i završava odmorom. Odmor je rad srca i duše. Čovjekova duhovna sposobnost je poput izvora vode. Duša je naš najosjetljiviji organ. Duh je sama ljepota i nježnost i on se može dobiti samo ako smo odmoreni, i mirni. Vrijeme je za odmor i mir.