Različita sportska natjecanja naših vrlih sportaša naučila su nas radovati se pobjedama. Koliko sreće i ozarenih lica kad osvojimo prvenstvo u nekom sportu. Veseli nas jer smo pobijedili druge. Divimo se izdržljivosti, spretnosti, umješnosti naših sportaša. Često zaboravimo koliko je truda i vježbe uloženo u neku pobjedu. Nijedan veliki rezultat ne dolazi sam od sebe, valja se oko njega truditi, mučiti, svladavati vlastita ograničenja i postati bolji od protivnika. Tek tada dobiva se pobjednički vijenac, slava, radost i ushićenje. Velike pobjede dugo se pamte, a pobjednici postaju heroji za sjećanje i uzor.

    Sveti Pavao je usporedio ljudski život i rast u vjeri sa sportom: «Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno…» (1Kor 9,24-26). Doista svaki čovjek na svoj način trči svoju životnu dionicu. Puno se puta čuje da današnji životni ritam sve više sliči nekoj utrci, a da toga nismo ni svjesni. Nitko ne bi pristao sudjelovati u nekoj utrci, a da se ne zna gdje je cilj i koja je nagrada. Ipak nas brige i kolotečina života katkada tako ponesu da zaboravimo kamo to žurimo? Koga to želimo stići? Koga pobijediti? Čega se domoći? Uzaludno je naše «trčanje» ako ne znamo kuda i što nas čeka.

    Ima jedna pobjeda kojoj ni jedna druga nije ravna: UKRSNA KRISTOVA POBJEDA. Krist je za nas 'otrčao zemaljsku dionicu', pokazao nam je oko čega se trebamo truditi – kako živjeti da bi dobili neuveli vijenac slave. On je zauvijek postavio Cilj: vječni život. Njegovi neprijatelji bili su grijeh i smrt. Grijeh je pobijeđen Božjim milosrđem, a smrt Božanskim besmrtnim životom koji je Isus imao u sebi kao Bog. S križa je molio: Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine (Lk 23,34). Svojim apostolima dao je ovlast da otpuštaju grijehe i siju nadu Božje dobrote da će zlo zauvijek biti pobijeđeno. Ostavio nam je zalog budućeg vječnog života: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan (Iv 6,54). Biti kršćanin znači prije svega vjerovati u Kristovu Uskrsnu pobjedu, hraniti se kruhom vječnosti i kročiti prema konačnom cilju života u Bogu, biti dionikom Božanske ljubavi koja nam se u Sinu Božjem tako veličanstveno darovala.

    Ima li slavnije pobjede u kojoj želimo sudjelovati? Nije li pogled na naš život posve drugačiji ako ga gledamo u svjetlu Kristove uskrsne pobjede? Uskrsna pobjeda izvor je vjere ona nam daje snage za sve životne borbe, za sva životna nadmetanja. Zato ne zaboravimo cilj i nagradu prema kojoj idemo i sigurno nam neće ponestati Božje pomoći, Njegova vodstva koje i životne poraze može pretvoriti u pobjedu. Samo uskrsna pobjeda ima tu snagu.

 

    Isus je uskrsnuo! Aleluja!
    Uskrs je pobjeda života nad smrću, a vjera u Isusovo uskrsnuće slavi obećanje novoga života ljudi na drugome svijetu. Dok živimo na zemlji raduje nas sigurnost da nikada nismo sami na našem životnom putovanju. To putovanje nije prema grobu, nego prema nebu. Stoga nas raduje pomisao da nas na kraju našega putovanja raširenih ruku čeka naš dobri Isus, koji je za nas umro, ali i uskrsnuo i živi zauvijek. Isus nam je pokazao da put u pravu i potpunu slobodu vodi kroz patnju i smrt. To je zbunilo Isusove učenike, to i nas često zbunjuje. Zašto je bila potrebna Isusova muka i smrt, da bismo bili oslobođeni i spašeni od zla, grijeha i smrti. O tome je potrebno uvijek iznova razmišljati da bismo što dublje ponirali u središnje i jedno od najvažnijih otajstava naše vjere; u otajstvo muke, smrti i uskrsnuća.

    Isusova muka i smrt na križu nisu bile slučajnost, one su dio Božjega spasiteljskog plana. Isus je došao na ovaj svijet da bi izvršio Očevu volju, da bi svojom žrtvom pomirio sve ljude s Bogom. On nam je dao primjer cijelim svojim životom, a osobito svojom patnjom kako trebamo živjeti. Poziva nas da hrabro, strpljivo i ustrajno nosimo svoje križeve. Stoga svojim ponašanjem budimo svijetlo za ljude oko nas.

    Uskrsna radost neka ispuni Vaše srce!

Vesna Žilić

   

SUSRET ZA RODITELJE KRIZMANIKA U CRKVI

 

    Pozivamo sve roditelje naših ovogodišnjih krizmanika na susret i dogovor u nedjelju, 13. travnja u 17 sati, u crkvi. Glavna tema susreta je sakrament krizme: što on u Crkvi znači i na koji način obitelj pomaže krizmaniku da bolje shvati i prihvati plodove ovog sakramenta. Te nedjelje neka svi krizmanici dođu na večernju svetu misu u 18.30 sati, te zajedno s roditeljima budu na ovoj euharistiji kada ćemo se za njih na poseban način moliti.

    Na susretu će biti dogovoreni i posljednji detalji priprema. Tko još nije predao molbu za krizmu i potvrde o kumovima neka to učini najkasnije na ovom susretu. Nedjelju dana kasnije, 20. travnja na župnoj misi u 10.30 predstavit ćemo naše ovogodišnje krizmanike župnoj zajednici. Tom prigodom svaki će krizmanik izraziti svoju spremnost na sakrament krizme i primiti medaljon s likom goluba.

 

SUSRET ZA RODITELJE PRVOPRIČESNIKA U CRKVI

 

   Pozivamo sve roditelje naših ovogodišnjih prvopričesnika na susret u nedjelju, 20. travnja, u 17 sati u crkvi. Roditeljima želimo približiti važnost dvaju sakramenata što će ih djeca primiti: Sv. ispovijedi i Prve sv. pričesti. Malo se koji događaj u djetinjstvu može mjeriti s pripremom i primanjem Prve sv. pričesti. Djeca tada doživljavaju svoj prvi ulazak u svijet odraslih jer se na misi i oni mogu pričestiti. Koliko ćemo im uspjeti približiti veliko otajstvo naše vjere – Isusovu prisutnost u euharistiji – uvelike ovisi i o suradnji i primjeru roditelja. Kako se sada nauče ispovijedati i sudjelovati na sv. misi, to će obilježiti sav njihov pristup sakramentima i u obraslijoj dobi. Predstoji nam dogovor i o datumu samog slavlja, koje će najvjerojatnije biti na zadnju nedjelju u svibnju. Od subote, 26. travnja, započela bi neposredna priprema prvopričesnika u župi – u 9 sati, u crkvi.

 

V. NACIONALNI SUSRET KATOLIČKE MLADEŽI U VARAŽDINU

    Draga hrvatska katolička mladeži!

    S velikom radošću upućujem vam poziv na Susret hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu, 26. i 27. travnja 2008. godine. Čekaju vas mladi naše mlade biskupije, koja ove godine proslavlja svoju desetu obljetnicu. Čekaju vas vaši prijatelji, djevojke i mladići, ali i njihove obitelji, zajedno sa župnicima, župnim vikarima, vjeroučiteljima i sa mnom koji sam tek nekoliko mjeseci na čelu ove mlade biskupije. Čekaju vas i svi biskupi Hrvatske biskupske konferencije s velikim brojem svećenika iz svih biskupija. Čeka vas otvorenoga srca barokni grad Varaždin, sjedište naše biskupije. Čekaju vas mladi Hrvatskoga zagorja, Međimurja i Podravine, gdje stoljećima žive ljudi nadahnuti naukom Isusa Krista.

    Zbog važnosti pozitivnoga odgovora na Isusov poziv od 2000. godine u našoj domovinskoj Crkvi počeli smo se mi pastiri, biskupi, svećenici i vjeroučitelji s još većom brigom, ljubavlju i pažnjom obraćati vama, kroz susrete hrvatske katoličke mladeži svake druge godine, kako bismo mogli jedni druge ohrabriti i poticati na ustrajnost u ovom hodu za Isusom. Svaki od ovih dvogodišnjih susreta imao je svoje geslo koje nas je svojom porukom poticalo u našim nastojanjima: u Rijeci smo jubilejske 2000. godine geslom I Riječ je tijelom postala naglasili važnost i bit Isusovoga poslanja - Otac ga je poslao da postane jedan od nas i da bude s nama objavljujući nam Očevu ljubav prema svakome čovjeku; u Osijeku, 2002. god., geslom Sačuvaj nas u svojem Imenu, uputili smo molitvu Bogu Ocu da nas svojom milošću i blagoslovom čuva i prati u našem odazivu i odgovoru Isusovoj radosnoj vijesti – evanđelju; 2004. godine u Šibeniku smo geslom Zaveslaj na pučinu jedni drugima dozvali u svijest da smo nakon odaziva poslani propovijedati i naviještati to što smo primili; u Puli, 2006. god., rekli smo da je Isusov poziv upućen svakoga dana svakome od nas i svima oko nas, te smo geslom Učitelj je ovdje i zove te željeli još dublje posvijestiti i promotriti naš osobni odaziv i osobno svjedočenje poziva drugima i drugačijima oko nas.

    A sada, u Varaždinu, na ovom petom susretu hrvatske katoličke mladeži, želimo si za uzor dozvati prvu zajednicu Isusovih vjernika, tj. Prvu Crkvu. Geslom "Bijahu postojani…" iz Dj 2,42 želimo potaknuti upravo vas, dragi mladi, da razmišljate o važnosti osobnoga angažmana, ustrajnosti i postojanosti u životu po pozitivnom odgovoru na Isusov poziv upućen vama.

Mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski

DESET ZAPOVIJEDI ZA RADOST