Ovogodišnji svibanj,
poseban je mjesec. Neuobičajeno rano proslavljen Uskrs
pomaknuo je mnoge blagdane u peti mjesec. Tako ćemo već
prvog svibnja slaviti Isusovo Uzašašće. Osobit blagdan
koji nas sjeća onog događaja naše vjere kada je Uskrsli
Krist na očigled svojih učenika uzašao k Ocu nebeskom.
On, pravi Bog i pravi čovjek vratio se u puno zajedništvo
Božanske naravi uznoseći k Ocu i našu ljudsku narav. Kao
da se tim događajem i istinom naše vjere dovršio događaj
uskrsnuća. Pobijeđena smrt ljudske naravi sada ima siguran
put u vječnost. Koje li nade za svakog vjernika, koje
li jasnoće za naše životne putove.
Nakon blagdana Uzašašća ili Spasova, ostajemo ujedinjeni
u molitvi, prisjećajući se apostola koji su s Blaženom
Djevicom Marijom u molitvi iščekivali silazak Duha Svetoga.
Ima nešto posebno u tih deset dana od Spasova do Duhova
kad se pjeva himan: Dođi Duše Presveti – sa neba nas
posjeti – zrakom svoje milosti… Pjevamo ga i molimo
za sve vjernike, ali na osobit način za naše krizmanike
koji će na sam blagdan Silaska Duha Svetoga primiti sakrament
krizme. Božja milost obdarit će ih darom Duha koji trebaju
njegovati, napraviti mu mjesta u svojoj duši kako bi u
svoje vrijeme donijeli plodove Duha koje im je Bog namijenio.
Nedjelja poslije Duhova
posvećena je najvećoj tajni naše vjere, tajni Presvetog
Trojstva: Kad podignem ruku, u ime Oca, i Sina, i
Svetoga Duha, ja ne znam što se zbiva, al' neka tajna
duboko u mene se sliva. U Sinu kaže mi Otac: ti si dijete
moje, a Duh me ko' nečujni lahor pod svoja zaklanja krila… Tako jedan pjesnik opisa znak križa kojim ispovijedamo
prvu i glavnu tajnu naše vjere.
Već u četvrtak, nakon
nedjelje Presvetog Trojstva, slavimo još jednu neizrecivu
tajnu naše vjere: Božju prisutnost u tajni svete euharistije.
Uskrsli Isus dao nam je predragocjeni dar, samog sebe
u tajni svete mise. Kruh i vino po riječima Isusovim s
posljednje večere postaju njegovo uskrslo Tijelo koje
se nama daje za hranu. Bog nas hrani kruhom s neba. Nebo
nam se približilo i želi da ga nosimo u sebi. Kolika tajna
Božje ljubavi za onoga koji vjeruje. koje i životne poraze
može pretvoriti u pobjedu. Samo uskrsna pobjeda ima tu
snagu.
Upravo uz taj blagdan vežemo i neposrednu pripravu naših
ovogodišnjih prvopričesnika. Oni će po prvi puta osjetiti
koliko im Isus u životu želi biti blizak. Imamo toliko
razloga za slavlje, toliko ponuđene radosti. Na nama je
hoće li ona proći pokraj nas ili ćemo i mi u njoj postati
sudionikom. Ako to sve «začinimo» molitvom krunice Gospi
kojoj je ovaj mjesec u cijelosti posvećen, uspjeh ne bi
smio izostati.
>
SLAVLJE SVETE KRIZME, nedjelja, 11. svibnja 2008.,
NA BLAGDAN SILASKA DUHA SVETOGA – u 18.30h
> TIJELOVO, četvrtak, 22.
svibnja - sv. misa i procesija u 10.30 sati
> SLAVLJE PRVE PRIČESTI,
nedjelja, 25. svibnja – u 10.30h
|
DAN TVOJE KRIZME
Dan tvoje krizme trebao
bi biti dan molitve, ozbiljnosti i radosti. Toga dana
potvrđenikove misli treba da su usmjerene na Isusa Krista
i Duha Svetoga kojeg se u sakramentu prima. To je dan
osobnog i svjesnog opredjeljenje za vjeru i Boga. To znači
da ćemo poslije sakramenta potvrde s punom odgovornošću
ići redovito na sv. misu i druge sakramente (sv. Ispovijed
i
pričest),
redovito pohađati vjersku pouku, nastojati što više upoznati
svoju vjeru i svakodnevno je produbljivati. S potvrdom
nije prestalo pohađanje vjerske pouke. Štoviše, darom
Duha Svetoga pozvani smo da neprestano izgrađujemo i usavršavamo
svoju vjeru.
U naš vjernički život
spada svagdanja molitva, osobito jutarnja i večernja,
te čuvanje od grijeha, posebno teških grijeha. Tako ćemo
aktivnim i praktičnim životom pokazati da nismo uzalud
primili dara Duha Svetoga. Trudit ćemo se da se taj Dar
neprekidno u nama očituje i tako i druge pozivati da žive
svoju vjeru.
Darovi prigodom primanja
sakramenta sv. potvrde, fotografiranje, odijelo, svečani
objed, ne smiju biti glavno i jedino toga velikog dana.
Krizmani dan jednog člana obitelji treba biti dan duhovne
obnove za čitavu obitelj. (iz letka o sv. krizmi)
DAN
PRVE SVETE PRIČESTI
Na Posljednjoj večeri
Isus govori: “Ovo činite meni na spomen”. Njegova riječ,
‘spomen’ ostavila je traga u našim životima
do današnjeg dana. Spomen na Isusa koji je uzor našeg
kršćanskog života. Uzor vjere, iskrenosti, povjerenja,
poštovanja. Kada je podnosio muke, molio je i vapio Bogu,
ali učinio je što mu je bilo namijenjeno. Isus nam daje
sebe. Daruje nam se u kruhu i vinu. Daruje nam se na gozbi
svoje ljubavi. Jer toliko nas je ljubio da je umro za
naše grijehe. Za nas. 
Na večeri Isus je slavio
gozbu sa svojim učenicima. To je bio susret vjernika,
prijatelja. Svi zajedno oko Krista. To je bilo zajedništvo
oko stola. Zahvala za Isusovu žrtvu. Za Isusov dar nama.
To je bila prva Euharistija, a apostoli prvi prvopričesnici.
Euharistija znači gozbu, susret, zajedništvo, zahvalu
i darivanje. Posljednja večera bila je prva sveta misa. Taj trag, taj spomen čini se već tisućama
godina i došao je do nas, do naših prvopričesnika. Ta
radost, to veselje, ta oduševljenost, osmjeh koji se ne
može mjeriti niti s jednim poklonom kojeg darujemo djetetu
jer ovaj put Isus se daruje njihovom srcu. Uočavaju važnost
hostije i vina. Tajnu euharistije, zajedništva – pripadanja
zajednici jer i oni su sada odrasliji i mogu stati u red
za pričest i primiti Tijelo Kristovo. Postaju sudionici
gozbe, vječne gozbe Isusove ljubavi. Susreću Isusa. Shvaćaju
ono što su učili na vjeronauku, slušali na misi. Shvaćaju
veličinu Isusove ljubavi, zajedništva i susreta u Presvetom
sakramentu.
Ljudi su stoljećima
željeli gledati hostiju. Zbog toga uveden je u bogoslužje
blagdan Tijelova. Podizanje pokaznice s Isusovim Tijelom,
procesija kroz grad da Isus blagoslovi naše ulice, živote.
Četiri oltara koja prikazuju četiri strane svijeta i zajedništvo
ljudi na procesiji je zajedništvo s Kristom. Prvopričesnicima
je taj blagdan posebno važan jer slavimo Tijelo koje oni
prvi puta primaju u sakramentu pričesti. Latice cvijeća
koje prate procesiju, ljubavi i ljepote, miris, sve vedro
podsjeća na Isusovu vedrinu prema ljudima, a napose djeci.
“Pustite malene k meni!” Isus ih zove k sebi, prima ih
i daruje im se. Stoga iskrenom radošću potaknimo djecu
na veselje. Roditelji, pomognite im da uoče važnost ovog
dana za svoj život. Jer Isus pruža utjehu, nadu, radost,
mir, zajedništvo, a mi mu dajemo vjeru. Prvopričesnicima
čestitam njihov dan. Dan prisustvovanja na Isusovoj vječnoj
gozbi ljubavi. (Ivona Puškarić)
PRIPREMA ZA KRIZMU – RODITELJI I KUMOVI
Na večernjoj misi blagdana
Duhova, u nedjelju 11. svibnja, u 18.30h naš otac biskup mons. Mile Bogović podjelit će sakramenat
sv. Krizme za 83 krizmanika.
U tjednu prije slavlja,
točnije u srijedu – 7. svibnja u 17.00 sati biti će sveta ispovijed za roditelje i kumove – na raspolaganju će biti više svećenika. Poslije ispovijedi
biti će sveta
misa
u 18.30 sati i molitva klanjanja pred Presvetim za naše
krizmanike i njihove obitelji. Krizmanici dolaze na svetu
misu te večeri, a nakon mise i klanjanja u 19.30 biti
će susret krizmanika s ocem biskupom dr. Milom Bogovićem.
Na tom susretu vrši se posljednja provjera pripravljenosti
naših krizmanika.
Sveta ispovijed
za krizmanike biti će u subotu, 10. svibnja,
u 11 sati. U koliko bi netko od roditelja i kumova slučajno
bio spriječen doći na ispovijed u srijedu, neka dođe na
sv. ispovijed u subotu zajedno s krizmanicima.
PRIPREMA ZA PRVU PRIČEST
* U nedjelju, 18. svibnja
neka se na misi u 9 sati s prvopričesnicima okupe i svi
roditelji, poslije mise biti će kratki susret u crkvi
– posljednji dogovori za samo slavlje i pripremu.
* Roditelje pozivamo na ispovijed u srijedu, 21.
svibnja u 17.30 sati, nakon ispovijedi uslijedit će sveta
misa s klanjanjem pred presvetim kada ćemo se posebno
moliti za naše ovogodišnje prvopričesnike i njihove obitelji.
Bilo bi lijepo da i prvopričesnici budu na ovoj svetoj
misi i klanjanju.
* U četvrtak, 22. svibnja
blagdan je Tijelova. Na svečano svetoj
misi s procesijom u 10.30 sati sudjeluju i prvopričesnici
kao najsvečanija pratnja Presvetom oltarskom Sakramentu
ulicama našega grada.
* Prvopričesnici se svake subote okupljaju u 9 sati u crkvi, a u subotu
24. svibnja, u 9 sati biti će sveta ispovijed za prvopričesnike.
Slavlje Prve svete Pričesti imat ćemo u nedjelju, 25. svibnja na svetoj misi u 10.30 sati.
SRCE
ISUSOVO – petak, 30. svibnja
|
Blaženi Ivan Merz, čiji se spomendan slavi 10. svibnja,
bio je veliki štovatelj Srca Isusova. Posljednjih šest
godina svoga života (1922.-1928.) svakodnevno je dolazio
u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu na sv. misu i sv. pričest.
Božja Providnost nagradila je njegovu ljubav prema Kristovu
Srcu tako što njegovi zemni ostaci danas počivaju pod
svodovima Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Nada u sjedinjenje
s Kristovim Srcem našla je izraz i u njegovom posljednjem
spisu – nadgrobnom natpisu koji mu danas stoji nad njegovim
grobom. Iz spisa Ivana Merza:
“Obavio
sam devetu sv. Pričest na slavu Presv. Srca Isusova i
vjerujem da ću gledati dubine Presvetog Trojstva. Neizmjernu
Kristovu ljubav moram barem nekako ovdje zaslužiti, pa
ću Božjom pomoći gledati da što snažnije nastavim djelo
posvećenja. Moje su molitve Srcu Isusovu uslišane. Tata
je nakon 20 godina primio sv. Pričest. Obratio ga je nadnaravni
element: milost. Još ostaje mama na brizi. Srce Isusovo,
pomozi!
Srce
Isusovo, Tebi posvećujem svoj život: ako je na Tvoju slavu
da trpim i tako dođem k Tebi, neka bude Tvoja volja. Presveto
Srce Isusovu je najjači faktor za rekristijanizaciju društva.
Sve na slavu Presvetog Srca Isusova! Očekujem milosrđe
Gospodinovo i nepodijeljeno, potpuno, vječno posjedovanje
Presvetog Srca Isusova.”