Nakon više godina naša će župa imati tu čast da Biskup nove svećenike za našu biskupiju zaredi u župnoj crkvi Sv. Križa. Po rukama biskupa mons. Mile Bogovića dvojica ovogodišnjih svećeničkih kandidata za Gospićko-senjsku biskupiju primit će sakrament Sv. Reda – svećeništva, u subotu, 9. srpnja u 18.30 sati. Pozivamo sve vjernike naše župe da se uključe u ovo veliko slavlje, da u njemu vidimo i plod naših molitava za nova duhovna zvanja. Molitvenu pripravu imat ćemo u srijedu, 6. srpnja na večernjoj sv. misi i klanjanju koje ćemo posvetiti dvojici ređenika. U subotu, na dan ređenja, nakon mise počastit ćemo goste iz rodnih župa ređenika Korenice i Sv. Jurja. Tko može u tome pomoći neka se uključi pečenjem kolača.

     Šimo Božić je rođen 10. prosinca 1986. godine u Zenici, Bosna i Hercegovina, kao prvo dijete oca Drage i majke Mare r. Jurić od ukupno četvero  djece. Još ima jednog brata i dvije sestre. Nakon rata 1996. godine doselio se s obitelji u Korenicu gdje je završio osnovnu školu. Poslije osnovne škole upisao je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zadru kao sjemeništarac Gospićko-senjske biskupije u sjemeništu «Zmajević». Godine 2005. je maturirao, te upisao filozofsko-teološki fakultet u Rijeci kao bogoslov Gospićko-senjske biskupije. U svibnju ove godine je diplomirao. Na blagdan Krštenja Gospodinova 9. siječnja 2011. godine u Gospiću je zaređen za đakona i kao đakon je na pastoralnom praktikumu u župi sv. Križa u Ogulinu.
    
     Dino Rupčić, rođen 23. studenog 1986. god. u Rijeci, od majke Jelke Rupčić. Dolazi iz župe Sv. Jurja mučenika kod Senja. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završio je u zadarskom sjemeništu «Zmajević», nakon čega upisuje studij teologije u Rijeci kao kandidat gospićko-senjske biskupije. Među kandidate đakonata i prezbiterata primljen je 2007. god. u gospićkoj katedrali. Zaređen je za đakona 9. siječnja 2011. na blagdan Krštenja Gospodinova u Gospiću. Nalazi se u Gospiću, gdje djeluje kao vjeroučitelj u srednjoj školi i ujedno je na đakonskom praktikumu u katedralnoj župi Navještenja BDM – u Gospiću.

     

Katekizam Katoličke Crkve o svećeničkom ređenju piše u broju 1589: Crkveni su naučitelji pred veličinom svećeničke milosti i službe osjećali hitnim poziv na obraćenje, da bi njihov život u svemu odgovarao Onome u čiju ih je službu postavio ovaj sakrament. Tako sveti Grgur Nazijanski, još kao mlad prezbiter, piše: Treba očistiti sebe prije nego se počne čistiti druge; treba biti poučen da bi se moglo poučavati; treba postati svjetlo da bi se moglo svijetliti, približiti se Bogu da bi se druge Bogu privodilo; biti posvećen da bi se druge posvećivalo, vodilo za ruku i pametno savjetovalo. Znam čiji smo službenici, na kojoj smo razini i prema komu smo usmjereni. Poznam Božju veličinu i čovjekovu slabost, ali i snagu. Tko je dakle svećenik? Branitelj istine, uzdiže se s anđelima, slavi s arkanđelima, uzdiže žrtve na nebeski oltar, ima udjela u Kristovu svećeništvu, preobražava stvorenje, obnavlja u njemu sliku Božju, iznova ga stvara za nebeski svijet i, da reknem što je tu najveće, on je pobožanstvenjen i on pobožanstvenjuje.

      Sakrament reda posebnom milošću Duha Svetoga suobličuje ređenika s Kristom i čini ga Kristovim sredstvom u cilju služenja njegovoj Crkvi. Ređenje ga osposobljava da djeluje kao predstavnik Krista, Glave Crkve, u njegovoj trostrukoj službi svećenika, proroka i kralja. To sudioništvo u Kristovoj službi, kao i kod krštenja i potvrde, podjeljuje se jednom zauvijek. I sakrament reda utiskuje neizbrisiv duhovni biljeg i ne može biti ponovljen niti može biti privremeno podijeljen (brojevi: 1581. i 1582.).

      Slavenski apostoli sv. Ćiril (Konstantin) i Metodije

      Živjeli su u IX. stoljeću. Rođeni u Solunu. Otac im Leon bijaše visoki gradski činovnik. Otac im je prerano umro pa je za njih preuzeo brigu carski kancelar Teotikst. Metod bijaše pravnik pa mu je bila povjerena uprava provincije u Makedoniji. Mnogo mlađi Konstantin bi pozvan u Carigrad na studij. Imao je za učitelja glasovitog Leona, zvanog Matematika, te Focija, budućeg patrijarha. Završivši nauke Konstantin je napustio karijeru na dvoru, dao se zarediti za svećenika, a preuzeo je i službu patrijaršijskog bibliotekara. No brzo je napustio tu službu te se potpuno povukao u jedan samostan. Kad su ga pronašli, nije se više htio vratiti u službu bibliotekara, no ipak je prihvatio katedru filozofije u kojoj se toliko odlikovao da je dobio ime Filozof. Metodije se odrekao svoje službe te zamonašio u samostanu Olimpu u Bitiniji. Isto se tako povukao iz javnog života i Konstantin te pošao za svojim starijim bratom na Olimp. Ondje su obojica provodila život molitve i studija.

     Misija u Moravskoj. U Bizant je stiglo poslanstvo kneza Rastislava (846–860) koji je vladao u Velikoj Moravskoj. On je tražio za svoju kneževinu jednog biskupa te misionare koji bi njegovu narodu naviještali Evanđelje na slavenskom jeziku. Moravsku su djelomično misionarili misionari sa Zapada koji su, osim evangelizacije nastojali i oko ekspanzije Zapadnog carstva. Rastislav je htio svoju državu osloboditi od političkog utjecaja germanskih, odnosno franačkih vlasti te svojoj zemlji pribaviti vlastitu crkvenu hijerarhiju. Car je za tu misiju odabrao Ćirila i Metodija jer su oni, rodom iz Soluna, govorili staroslavenskim jezikom. Tada ni Moravljani, ni ostali Slaveni nisu imali svoju literaturu. Stoga je Konstantin (monaško mu je ime Ćiril) prije polaska u Moravsku najprije stvorio novi alfabet te na staroslavenski jezik počeo prevoditi svete knjige. U Moravskoj su se Ćiril i Metod dali na posao poglavito propovijedanjem te odgojem mladog klera. Uz pomoć Metodija Ćiril je na staroslavenski jezik preveo s grčkog liturgijske tekstove, a neke i s latinskog. Propovijedanje i slavljenje bogoslužja, na jeziku narodu razumljivu, urodilo je velikim uspjesima. Nakon tri i po godine djelovanja u Moravskoj Ćiril i Metod s nekolicinom učenika dadoše se na put u Rim. Ondje ih je svečano primio papa Hadrijan II. (867–872). Papa je priznao njihovu pravovjernost te potvrdio upotrebu staroslavenskog jezika u bogoslužju. Ivan Pavao II. od početka svog pontifikata davao je sve veće značenje Sv. Braći ne samo zbog njihova djela u Crkvi i za Crkvu, nego i za čitavu Europu. Kipovi sv. Ćirila i Metodija nalaze se u pročelju naše župne crkve.