 |
Crkva sv. Bernardina |
Ovu crkvu sagradio je Bernardin Frankopan uz ogulinski
kaštel i posvetio je sv. Bernardinu. Njena važnost dolazi do izražaja
od polovice 16.st. kada je kao posljedica turskih napada stradala
crkva u Oštarijama pa se pretpostavlja da se isto dogodilo i sa
župnom crkvom u sv. Jakovu. Bilo je nužno organizirati vjernički
život na drugom mjestu a za to je upravo bila prikladna crkva sv.
Bernardina pokraj kaštela kao čuvane utvde. No koliko god je sigurnost
bila bolja unutar utvrde broj stanovništva u Ogulinu ali i okolici
stalno je u padu upravo zbog stalnih turskih upada na ova područja.
Tako postoji podatak da je 1558. bilo samo 37 ljudi u varoši. Taj
broj će stagnirati sve do početka 17.st. kada je sam kaštel ograđen
zidovima.
Iako ni sam senjski biskup Markantun de Dominis u izvještaju Sv.
Stolici 1600. ne zna za pravo stanje župa koje se nalaze s ove strane
Kapele, može se sa sigurnošću reći da Ogulin nije bio bez župnika.
Početkom 17.st. ogulinski kapetan Gašpar Frankopan
naselio je u Vitunju 18 pravoslavnih porodica da bi spriječili upade
Turaka i za nagradu im daje zemlju, no protiv toga Ogulinci dižu
bunu 1640. godine. U izvještajima o buni spominje se i ogulinski
župnik koji je pobunjenike nastojao smiriti ali je zbog toga bio
pretučen. 1664. spominje se župnik Ivan Kaliman a dvije godine poslije
Juraj Grahovac.
Već je rečeno da se stanovništvo povećalo početkom
17.st., a 1668. godine dobili su carsku diplomu kojom su im potvrđene
neke feudalne sloboštine ali su i dalje dužni davati desetinu župi
i župniku, što baš vojna vlast nije poštivala pa su se Ogulinci
utekli pomoći senjsko-modruškom biskupu Glaviniću za intervenciju
kod cara.
Krajem 17.st. župa broji oko 1200 duša, a taj broj
je stalno u porastu pa je broj uvećan za oko stotinu duša na početku
18.st. (1708. u izvještaju biskupa Bedekovića). Iako je broj krštenih
rastao, te se vodila briga o sakralnim objektima (župnik Juraj Čop
obnovio je oko 1690. crkvu sv. Jakova) biskupi nisu bili zadovoljni
odnosom prema svećenicima kao ni moralnim prilikama u samoj župi.
1733. godine spominju se dvije filijale: sv. Rok
koji se nalazio negdje kod današnje crkve u Lomostu i sv. Juraj
u Zagorju koja će biti do 1789. pod ogulinskom župom. Crkva sv.
Jakova bila je župna ali su se sve aktivnosti odvijale u crkvi sv.
Bernardina pa se prvotno sjedište župe nakon 1735. u spisima spominje
samo po predaji. |