citati iz biblije
Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!

(Psalam 51:12)

naslovnica
novosti
povijest
linkovi
ostalo
kontakt
IZ POVIJESTI ŽUPE SV. KRIŽA U OGULINU - Crkva sv. Bernardina

Crkva sv. Bernardina
Crkva sv. Bernardina

Ovu crkvu sagradio je Bernardin Frankopan uz ogulinski kaštel i posvetio je sv. Bernardinu. Njena važnost dolazi do izražaja od polovice 16.st. kada je kao posljedica turskih napada stradala crkva u Oštarijama pa se pretpostavlja da se isto dogodilo i sa župnom crkvom u sv. Jakovu. Bilo je nužno organizirati vjernički život na drugom mjestu a za to je upravo bila prikladna crkva sv. Bernardina pokraj kaštela kao čuvane utvde. No koliko god je sigurnost bila bolja unutar utvrde broj stanovništva u Ogulinu ali i okolici stalno je u padu upravo zbog stalnih turskih upada na ova područja. Tako postoji podatak da je 1558. bilo samo 37 ljudi u varoši. Taj broj će stagnirati sve do početka 17.st. kada je sam kaštel ograđen zidovima.

Iako ni sam senjski biskup Markantun de Dominis u izvještaju Sv. Stolici 1600. ne zna za pravo stanje župa koje se nalaze s ove strane Kapele, može se sa sigurnošću reći da Ogulin nije bio bez župnika.

Početkom 17.st. ogulinski kapetan Gašpar Frankopan naselio je u Vitunju 18 pravoslavnih porodica da bi spriječili upade Turaka i za nagradu im daje zemlju, no protiv toga Ogulinci dižu bunu 1640. godine. U izvještajima o buni spominje se i ogulinski župnik koji je pobunjenike nastojao smiriti ali je zbog toga bio pretučen. 1664. spominje se župnik Ivan Kaliman a dvije godine poslije Juraj Grahovac.

Već je rečeno da se stanovništvo povećalo početkom 17.st., a 1668. godine dobili su carsku diplomu kojom su im potvrđene neke feudalne sloboštine ali su i dalje dužni davati desetinu župi i župniku, što baš vojna vlast nije poštivala pa su se Ogulinci utekli pomoći senjsko-modruškom biskupu Glaviniću za intervenciju kod cara.

Krajem 17.st. župa broji oko 1200 duša, a taj broj je stalno u porastu pa je broj uvećan za oko stotinu duša na početku 18.st. (1708. u izvještaju biskupa Bedekovića). Iako je broj krštenih rastao, te se vodila briga o sakralnim objektima (župnik Juraj Čop obnovio je oko 1690. crkvu sv. Jakova) biskupi nisu bili zadovoljni odnosom prema svećenicima kao ni moralnim prilikama u samoj župi.

1733. godine spominju se dvije filijale: sv. Rok koji se nalazio negdje kod današnje crkve u Lomostu i sv. Juraj u Zagorju koja će biti do 1789. pod ogulinskom župom. Crkva sv. Jakova bila je župna ali su se sve aktivnosti odvijale u crkvi sv. Bernardina pa se prvotno sjedište župe nakon 1735. u spisima spominje samo po predaji.

POVIJEST